svjećica, naprava koja el. iskrom pali smjesu goriva (benzina ili plina) i zraka u cilindru Ottova motora. Sastoji se od keramičkog izolatora, metalnoga plašta s navojem kojim se svjećica učvršćuje u cilindar motora i dviju elektroda. Središnja elektroda s priključkom na kabel razvodnika paljenja smještena je u izolatoru svjećice, dok je druga elektroda učvršćena u metalnom plaštu. Između vrhova elektroda, razmaknutih 0,5 do 0,7 mm (rjeđe i više), preskače iskra pobuđena visokonaponskom strujom od 12 000 do 30 000 V. Visoki napon za stvaranje iskre nastaje na induktoru sinkronizirano s radom motora. Svaki tip motora zahtijeva svjećicu određenih svojstava, tj. promjera i uspona navoja te toplinske vrijednosti (kako se za vrijeme rada motora ne bi začađila ili zauljila, temperatura je svjećice od 400 do 850 °C).
